Vene su krvne zile razlicitog promjera kroz koji tece venska krv,dakle krv iz povratka krvozilnosg sustava. Ta krv je bogata ugljik dioksidom koji nastao kao metabolicki produkt te je zapravo predstavlja onaj necisti dio krvi koji se mora oksigenizirati u plucima. Takodjer radi tog razloga venska je krv tamnije boje. Krvne zile koje prenose vensku krv razlicitog su promjera i nalaze se na razlicitim razinama u tijelu. Tako mozemo razlikovati veliku safensku venu koja u normalnom stanju ima sirinu 5-6 mm sve do mikrokapilara koji su toliko sitni da samo crvena krvna zrna mogu kroz njih proci i to jedan po jedan. Dakle vena u tijelu imamo stvarno kilometra i kilometra. Bolesti vanskog sustava su vrlo slozene i ovdje cu samo napisati nesto o jednom cestom poremecaju. Radi se o venskj insuficijenciji radi stvaranja varikoziteta. Naime, vene koje se mogu zamisliti kao cijevi u jednom sistemu centralnog grijanja imaju nepovratne ventile (zaliske) ti zalisci omogucuju da se venska (necista) krv ne vraca nazad prema organima odkuda je dosla. Usljed niza kofaktora ti zalisci popustaju (u biti stijenka krvne zile popusti) te nastaju prosirenja (varikoziteti). Samo za sebe to i prvoj analizi ne predstavlja direktan problem za zdravlje pa osobe cesto puta ni neznaju da imaju prosirene vene. One cesto puta nisu vidljive okom jer se nalaze na dubini,vec se vide sideefekti bolesti. Noge oticu, osjecaju se bolovi i peckanje, pojavljuju se kapilari vidljivi prosireni. Eto, treba reci da je gotovo u 90% slucajeva prosirenje kapilara na nogama rezultat venske insuficijencije. Kako lijeciti? U biti jedini pravi izbor jer dijagnoza pomocu kolor doplera tocne venske situacije (da se vidi gdje su prosirenja) i na jedan ili drugi nacin odstranjenje bolesne vene. Dakle pristup porblematici je kirurski. Za one koje ne zele kirurski pristup razvijene su polukiruske metode kao sto su razne sklerozacije vena. Dakle vena se ne odstranjuje ,nego se zatvara kompletno. Vodite racuna da obzirom na broj vena koje imamo ,ukoliko odstranimo venu,ostale ce preuzeti funkciju tako da krvotok nece biti kompromitiran.

Vene se danas skleroziraju uglavnom laserom, radiofrekvencijom i pjenom (nekada tekucinom). Sve ove metode imaju svoje prednosti i nedostatke i najbolje je kada se kombiniraju. Laserom se mogu tretirati vene od povrsinskih kapilara (koji se tretiraju uglavnom preko koze,dakle ne ulazi se u njih) do velike safenske vene promjera do cca 12mm (u koju se ulazi sa sondom koja prenosi laserku zraku), radiofrekvencijom vise manje samo dublje vene (u koje se ulazi sa sondom)  a pjenom ponajvise povrsinske (jednostavno se injektira u kapilar pjena preko igle) . Laser i RF skleroziraju venu termickim putem (ona se zapravo izprzi) dok pjena to radi kemijskim putem. Pjena je vrlo zahvala u tretmanima povrsinskih grupacija kapilara jer omogucuje jednim ubodom igle ispunjenje vece kolicine kapilara no ima jedan nezgodan sideefekt,a to su stvaranje mogucih pigmentacija. Sve ove metode se ambulantno ili u kirurskoj sali (ovisno o tezini zavata) i imaju zajednicko da je mora nakon zahvata nositi kompresijska carapa nekoliko tjedana.  To je od presudne vaznosti da bi zahvat uspjeo. Ovisno opet o tezini zahvata moze se raditi u lokalnoj anesteziji (sklerozacije pjenom i sklerozacije laserom manjih vena) u totalnoj (krirusko odstranjivanje ili radiofrkevencija veikih vena) ili bez anestezije (sklerozacija kapilara sa laserom ili pjenom). Ukoliko je zahvat izveden pravilo rekanalizacija vena uglavnom nema ,ali bitno je znati da se one mogu prosiriti na nekom drugom mjestu. U veicini slucajeva nema hematoma (sto nije slucaj kod kirurskog odstranjivanja) i postoperativna bol je relativna . Ne treba doduse zaboraviti da problemi s venama nastaju polako i u tom smislu prevencija igra najvecu ulogu. Kreme nece pomoci i to je samo bacanje novca ali elasticna carapa hoce ,pogotovo kod onih koji rade na nogama cijeli dan.

No da bi se to desilo, potrebno je:

1. svijelosna energija mora doci do pigmenta (dakle koza biti svijetla te pigment ne smje biti predubok)

2. svijetlosna energija se mora apsorbirati u pigment (dakle boja pigmenta mora biti odgovarajuca tj. laser mora biti za tu boju i u tom smilsu danas se mogu skidati crna, zelena, zuta, plava i crvena)

3. potrebna je odgovarajuca kolicina nergije (laserski izvor mora biti Q-switched tipa)

Iz navedeng je jasno da postoji citav niz varijabli radi kojih tretman moze biti neuspjesan. Prva od tih je tipologija tatoo-a, tj. dali je profesionalni ,izradjen sa masinom (bolja situacija jer je pigment rasporedjen na jednakim dubinama) ili amaterska, koja je boja koristena (dali su mineralne soli ili prirodni materijali te sama boja pigmenta), fototip koze koja se tretira (jasno je da svijetlo lasera ne poznaje razliku izmedju pigmenta koze i tatoo-a, dakle postoji mogucnost stvaranja hipopigmentacija  – bijele fleke jer se unistavaju stanice koje proizvode prirodan pigment koze). Iz svega navedenog, za uklanjanje tatoo-a sigueno je potrebno obratiti se lijecniku sa iskustvom u tom podrucju. Nerijetko se uklanjanje radi kombinaciju lasera i kemijske abrazije. Iako su rezultati danas dosta zadovoljavajuci, tetovaza se u vecini nece uspjeti ukloniti u potpunosti ,a u tom pogledu najbolji se rezultati imaju sa jednobojim tamnim tetovazama na izuzetno svijetloj kozi.

Tretmani epilacije svijetlosnim izovrima jedni su od najcescih koji se obavljaju u salonima i lijecnickim ordinacijama. Ovdje cemo ukratko opisati kako bi trebao izgledati tretman pocevsi od pripreme do njege nakon samog tretmana. Bez obzira dali se radi o laseru ili pulsirajucem svijetlu procedura je gotovo identicna. Postoje male varijacije obzirom na specificnu opremu koju netko koristi,no u globalu se moze reci da je procedura standardizirana.

Prvi dolazak bi trebao sluziti samo za kontrolu realnog stanja i u tom slucaju pacijent/klijent nebi trebao odtrsanjivati dlacice kako bi se mogla analizirati njihova morfologija (boja, debljina, rasporedjenost itd). Bilo bi vrlo profesionalno i koristi uzimati na svakom tretmanu fotografsku dokumentaciju. Na dan tretmana dlacice se trebaju obrijati tako da ne vise iz koze. To je od izuzetne vaznosti jer moze doci do spaljenja koze na onim mjestima gdje dlacica viri. Ukoliko se radi o tamnijoj kozi jer je izlagana suncu (dakle tipican period poslje ljeta), potrebno je izvrsiti nekoliko tretmana depigmentacije kako bi bio sto veci kontrast izmedju dlacice i koze. Znamo da sto je koza svijetlija i dlaka tamnija ,tretman ce bit uspjesniji.

Koza se ocisti prije pocetka tretmana te se hladi na nacin opisan kao i kod tretmana kapilara. Dakle ice pack.ovima na temp.0 c oko 30 sek. Onda se nanosi tanak (oko 1mm) sloj gela za ultrazvuk (transparentan) i u toj fazi odabir gela je bitan jer nesmje imati mjehurice zraka u sebi. Ometali bi prolazak svijetla. Tako se pripremaju povrsine od max. 30×30 cm ukoiko se tretman vrsi sa IPL-om. Dok u slucaju lasera koji ima daleko manju glavu ,samo se hladi sa ice-pack.om ali se ne nanasa gel jer obicno laserski uredjaju imaju direktan izlaz svijetla dok IPL preko kristala koji je u kontaktu sa kozom. Jednom na pripremljenu kozu postavlja se handpiece aparata i vrsi se emisija po parametrima koji su namjesteni. Izvrseno hladjenje sluzi izmedju ostalog da malo anestetizira kozu pa je osjecaj varjabilan ali uglavnom ono sto bi se trebalo osjetiti je kao ugriz sa iglicama te naknadna toplina. I sto se jace osjeti ,to je i jaci efekat. NEma epilacije bez te “boli”. Koza se nakon emisije zacrveni te se oko pojedinih dlacica javlaju perifolikularni edemi (kruzne otekline kao nakon ugriza komarca). To je dobar znak, znaci da je predano dovoljno energije. Ovo stanje moze trajati maksimalno 24 sata. Nakon emisjie kozu je potrebno ponovo hladati i ova faza je jako bitna. Ponovo se stavlja ice-.pak i drzi se toliko da se koza ohladi. U medju vremnu se pripremaju slijedece zone. Jednom kada se koza ohladila,skida se gel i stavlja se krema na bazi cinka, aloe vera ili vez nesto trece osvjezavajuce. Dokle god traje crvenilo nesmje se izlagati suncu/solariju kao ni prije tretmana. Najbolnija podrucja su ona sa najvecom gustocom dlaka i debljinom te tamnija koza (pazuh, bikini linija itd)

1. Neabrazivni sustavi

U te spadaju ND:YAG laseri, KTP laseri, diodni laser, Dye laser, monopolarna i visepolarna radiofrekvencija, pulsirajuca svijetla visokog intenziteta. Za razliku od radiofrekvencije koja uglavnom djeluje na vezivno tkivo koze i vraca tonus iste (dakle dobar je odabir za zatezanje) svi svijetlosni sustavi djeljuju takodjer i na teksturne promjene koze (pigmenti i kapilari). Glavni mehanizam radi kojeg dolazi do kontrakcije kolagena, njegovog obnavljanja, normalizacije zlijezda lojnica te suzavanja pora jer zapravo termicki intradermalni sok. Emisije su kratke ,ali jake. Toliko da podizu temperaturu koze na oko 65C. Na toj temperaturi dolazi do kontrakcije kolagena te se stvaraju mikrostecenja koze. Obzirom da koza ima veliku sposobnost regeneracije ,njeni mehanizmi popravljaju ta mikroostecenja te je na taj ancin i ravnaju. Ono sto se moze postici sa ovim izovirma je uglavnom gladja i ljepsa koza,ali ukolilko se radi o udubinama ili izbocenjima, tipicnih za oziljak,jedino sto se moze postici je lagano omeksanje istih. Neka od imena koja se cesto susrecu u takvim aplikacijama su: GentleLas, Titan, Vela Smooth, Elos, Vasculight, Quantum, LumenisOne.. Sve su to izuzetno kvalitetni uredjaji no krajnji ishod je ovaj napisan. Ukoliko netko ima rupe od akni , ti sustavi nisu dobar izbor za tu problematiku,dok su za bore i laksitet koze vrlo dobar izbor. Tretamni takvim sustavim as emoraju ponavljati vise puta (3-10) i potrebno je godisnje odrzavanje obzirom da se radi o negresivnim metodama. Nakon tretmana koza je crvena ,ali crvenilo nestaje kroz 24 sata te nije potrebna neka posebna njega. Dakle socioloski zivot je zajamcen.

2. Abrazivni laseri

Abrazivni laseri su se u pocetki iskljucivno koristili za abraziju i skidanje koze. U tu kategoriju spadaju CO2 i Er:YAG laseri. Oba lasera su vrlo dobri vaporizatori ali s razlikom sto CO2 laser vrsi odmah i koagulaciju (zato se koristi i u kirurgiji). Takvi sustavi su jos uvjek popularni u Americi gdje cesto puta za makeover pacijentima vaporiziraju kompletno lice. Na taj nacin se odstranjuje epidermis i sa njime sve neravnine. Dakle ovo je jedina svjetlosna metoda koja uklanja (donekle) rupice i uzignuca na kozi. No problem metode je ta sto je vrlo agresivna. Koza bez epidermisa sklona je infekcijama te je postoperativni tijek jako dug (6 mjeseci). To j erazlog zasto u Evropi nije nasao jako veliki broj pristasa. Iako su rezultati na duze vrijeme izuzetno interesantni i moglo bi se reci najbolji. Dok se sa neabrazivnim i poluabrazivnim sustavima uglavnom radi bez anestezije kod ovakvih aplikacija potrebna je lokalana anestezija sa sedacijom pacijenta i zahvata se obavlja u operacijskoj sali te uvjeti moraju biti na maksimalnoj sterilnosti. Nakon zahvata na lice se stavlja folija i zavoj koji se mora cesto mjenjati dok se ne formira nova koza.

3. Poluabrazivni laseri.

Nesto izmedju jedne i druge metoda nasla se je ova, nova metoda gdje se koriste uglavnom CO2, Er:Glass sustavi i posebni diodni laseri koji za razliku od nebrazivnih imaju vecu moc prodiranja i njihova interakcija sa vodom u kozi je nesto izmedju prve i druge kategorije. Na jacim snagama mogu i vaporizirati kozu,ali se obicno ne koriste na tim razinama vec kao i kod ostalih spajaju se na frakcijske skanere koji “bombardiraju” kozu u sitnim tockicama. To omogucuje brzi oporavak koze (jer se ostavljaju ototcici nediranog tkiva),ali isto tako umanjue samu abraziju,dakle rupice od akni uglavnom ostaju i dalje iako smanjene. No zbog niske agresivnosti (postoperativni tijek se mjeri u tjednima) e relativno dobrog ucinka na sitne nepravilnosti u posljednje vrijeme su postali vrlo popularni.

Posebnu paznju zelio bi skrenuti na jednu bitnu cinjenicu. Svi ovi sustavi se sve vise primjenjuju uz frakcijske skanere. Dakle,u biti ne postoji frakcijski laser vec laser koji se spaja na frakcijski skaner. Kao sto su frakcijski, postoje i obicni skaneri koji stvaraju punu figuru (npr puni kvadrat) i oni s ekoriste zajedno sa abrazivnim laserima u tretmanima odstranjivanja koze. Frakcijski skaneri kao sto sam rekao omogucuju bombardiranje koze u obliku tockica rasporedjenih u kvadrat. Dakle pustaju mala mjesta netaknuta. To je i razlog zasto koza brze cijeli,ali isto tako zato su performanse slabije u odnosu na abrazivne lasere te zasto se moraju vise puta ponavljati. Kao sto sam uvjek napominjao kombinacija metoda daje uvjek najbolji rezultat pa se onda mogu kombinirati abrazivni i neabrazivni laseri da bi se dobila zategnutost koze i ispravile koliko je mogu neravnine. Na kraju ne treba zaboraviti da postoje i druge metode abrazije koje su takodjer jako dobre kao sto je kem. dermoabrazija sa mokrom maskom npr. ili sa trikloroctenom kiselinom,sve metode koje se uglavnom rade kod kirurga.