Aura Lasers d.o.o.

Uklanjanje tetovža II. put

auralasers — Fri, 22 Jul 2016 12:35:35 +0000

O temi uklanjanja tetovaža već je svojevremeno pisano u svoje vrijeme. Razlog ponavljanja i proširenja ove tematike leži u činjenici da su tetovaže sve više i više popularna metodika ukrašavanja tijela te je potreba za uklanjanjem iste sve veća svake godine.

Napraviti profesionalni tattoo nije jednostavno ,a ukloniti ga još je teže tj. zapravo u užem smislu riječi nemoguće. Zašto je to tako? Prvenstveno treba analizirati kako je tetovaža rađena (ovdje ne uzimam u obzir traumatski tattoo koji nastaje kao posljedica npr. eksplozija ili ekspozije kože a određena kemijska sredstva), kada je rađena, njena pozicija, sa čime i ono što je najbitnije a to se u pravilu nikad ne zna, koji je sastav pigmenta koji je korišten. Zašto je sve to bitno?

Ajmo korak po korak.

1. Kako je tetovaža rađena? Profesionalnom mašinom starom 30 godina, novom, ručnom obradom. Svi ovi alati daju drugačiju penetraciju pigmenta u kožu, s toga je najteže ukloniti tetovažu koja je jako duboka,a to su ujedno one profesionalne rađene sa mašinom. Sa druge strane prednost mašine je ta da je dubina više manje jednaka na svim djelovima. Jednom postavljeni parametri za uklanjanje, ostaju uglavnom isti. Ukoliko je tattoo ručno rađen sa trstikom ili neki rudimentalnijim alatom, pigment se redovito nalazi na različitim dubinama što uvjetuje puno više seansi, više znanja, više tehnike i na kraju više novaca za njegovo uklanjanje. Što je tetovaža novijeg datuma to je ona teža za uklanjanje.

2. Starost tetovaže. U rpincipu, što je starija, lakše bi je trebalo moći ukloniti. Ali to se može lako kositi sa tehnikom izrade, dubinom i svim stvarima koje su rečene u prethodnom dijelu. Tetovaža s vremenom blijedi jer je naš metabolizam polako eliminira iz tijela, no opet ovisi o njenoj poziciji, dubini te svakako sastavu pigmenta.

3. Pozicija. Redovito što je tetovaža bliža srcu, to će se ona brže i lakše ukloniti. Razlog tome je kao što je već rečeno, metabolizam i makrofagi koji čestice pigmenta eliminiraju iz našeg tijela. Što je krvotog brži i izmena tvari veća, to će proces biti kraći. Dakle tetovaža na gležnju ići će sporije nego na prsima.

4. Sastav. Ovo je najvažniji element i ujedno najveća nepoznanica. Nitko vam neće znati reći kemijski sastav pigmenta koji vam je stavio, a to može itekako utjecati na konačan ishod. Nekada su se jako koristile metalne soli, npr. na bazi željeza. Problem kod takvih tetovaža je što tijekom laserske iradijacije , željezo se oksidira i prelazi u željezni oksid koji se još više vidi nego prije. tj. tattoo potamni. A to se ne zna dok se tretman ne napravi. Na sreću i za to ima lijeka.

Tetovaže se danas uglavnom uklanjaju laserom i to onim koji omogućuje ogromne snage u vrlo kratko vrijeme. Radi se nanosekundama i u najnovije doba pikosekundama. Dakle 0,000000001 s odnosno 0,000000000001 s. Nezamislivo kratko vrijeme u kojem laserska zraka oslobađa gigavate snage ( 1000000000 W). To je potrebno kako bi se pigment koji apsorbira svu tu energiju doslovno pretvorio u plin i raspao na komadiće koje naš metabolizam može kasnije asimilirati. Učinci takvih lasera su fotoakustički više od bilo kakvih drugih ,ali tvrditi da je bezbolno je potpuna laž. Naprotiv , često se stavlja lokalni anestetik, a tretman se obavlja uz hlađenje. Jer je poznata činjenica da se termičke problematike na koži vide tek nakon nekog vremena (minute, sati, dani). Jednom kada je pigment raspadnut i počne se metabolizirati, biti će potrebno vrijeme (obično su senase svaka 4-8 tjedna) da se on ukloni. I gotovo u svim slučajevima tretirano područje biti će vidljivo. Ponekad sam mala razlika u pigmentu kože, a u drugim slučajevima vidjeti će se uvjek dijelovi strukture starog tattoa.

Najgora situacija je sa tetovažama u boji. I to iz razloga što ne postoje laseri koji mogu eleminirati sve boje, već samo neke. Npr. dobro idu crvena, tamno plava, crna , tamno zelena dok npr. žuta i i sve svijetle nijanse plave i zelene su problematične. To iz razloga jer je laser ne apsorbira u te pigmente. Uvjek će bolji ishod biti kod tamnijih tetovaža. Obzirom na sve rečeno broj seansi može biti jako raznolik, od 3 do 20tak, ovisi o svim elementima koji su nam na raspolaganju. I zapamtite, vrlo je nevjerojatno da će krajnji ishod biti izgled kože prije tetoviranja. Također je važno napomenuti da je postotak nuspojava relativno visok u odnosu na druge tretmane laserom. Najčešće se radi o prolaznim efektima kao što su hiper i hipopigmentacije (hiperpigmentacije kod svijetle kože i hipopigmentacije kod tamne) koji se uglavnom sami riješavaju ,ali kroz duže vrijeme (6 mjesci – 36 mjeseci), do termičkog oštećenja kože sa efektima opekotina, mjehura, sekundarnih infekcija itd.

Zato dobro razmislite prije nego se odlučite dali ćete se tetovirati.

Ožiljci post akne

auralasers — Thu, 28 Apr 2016 08:24:57 +0000

Proslo je podosta vremena kada sam poslijednji put pisao o ovoj problematici pa bi bilo uredu ponoviti gradivo jer je rezultat posljenje ankete bio da je to najcesca problematika radi koje se odlazi u ordinacije i salone sa ciljem da se problem rijesi.

Odmah u startu valja reci da su oziljci dosta kompleksna kozna anomalija koja je rezultat neke prethodne nepovoljne situacije (upala, kirurski rez, trauma, akne itd). Nasa koza ima veliku sposobnost regeneracije ,ali nema pamcenje ,tako da se regeneracija odvija po nama estetski ne prihvatljivim obrascima. Drugim rijecima , nakon nekog ostecenja , koza cijeli, ali ne kao sto je bila prije vec se stvara novo tkivo koje nazivamo oziljak. Oziljci mogu biti raznih tekstura, boja ,dubina, visine, sirine a najcesce ih djelimo na nekoliko kategorija:

Hipertroficki oziljak – koza je izdignuta
Atroficki oziljak – koza je ulegnuta
Ice pick – uske i duboke rupe
Boxed – razlicita ulegnuta ,plica sa definiranim rubom
Rolling – velika ulegnuca sa zaobljenim rubovima

Kao sto se vidi, radi svoje kompleksnosti nije tako lako tretirati ovaj problem. Treba uzeti u obzir da je koza napravljena od nekoliko slojeva,ali samo onaj povrsinski roznati se obnavlja i na njega mozemo djelovati. Drugim rijecima ,njega mozemo i odstraniti i on ce se ponovo polako stvoriti. Cesto puta to nije dovoljno da bi se uklonio oziljak jer on seze dublje (pogotovo kod Ice pick tipa koji je dosta tipican za akne). Vec po svom ovom napisanom ,lako je zakljuciti da lagane metode nece uciniti nista na nase oziljke te da se pomoc treba potraziti u lijecnickim ordinacijama, dermatologa ili jos bolje kiruga koji moze kombinirati i neke kirurske zahvate kako bi dodatno poboljsao tretman. U zadnje vrijeme sve vise se govori a laserskoj dermoabraziji. Dakle , da bi nas oziljak uklonio potrebno je “izguliti kozu”. Kako cemo to napraviti to je izbor specijaliste. Moze se raditi kemijska dermoabrazija sa raznim kiselinama (TCA i slicno) , moze se optirati za lasersku dermoabraziju gdje ce laser vaporizirati kozu, moze se odabrati mehanicka dermoabrazija za brusnim plocama. Sve ove metode su invazivnog tipa, tj. nakon zahvata slijedi dug period oporavka. Obicno se povrsinski sloj kompletno odstranjuje i naravno tako liveliramo donje slojeve,ali ovo je jedina istina kod pravih oziljaka. Samo tamo ce te ih ukloniti. Sve ostale ne invazivne, ne ablativne metode, omeksati ce kozu, biti ce sjajnija i ljepsa, rupice ce biti nesto finije,ali nista bitno se nece promjeniti.

Tako da se treba razluciti kada se radi mikrodermoabrazija u salonu a kada vaporizacija sa CO2 laserom u kirurskoj sali. Treba takodjer reci da beskonacne mikrodermoabrazije, radiofrekvencije, dermoigle i slicno dati ce isto neki efekat ukoliko se tretmani provode godinama,no sumljam da cete biti zadovoljni sa tom cinjenicom. Obzirom da su vecina oziljaka kao sto sam rekao preduboki, cesto puta se radi ispun ispod kako bi se podigao, pogotovo u slucajevima boxed ili rolling tipa. Na taj nacin mozemo nesto manje odstraniti i tako lakse obraditi zonu. Ispun se moze raditi pomocu vlastite masti (lipofiling) i daje dobre rezultate. Naravno radi se o polukirurskoj tehnici.

No , zasto onda sluze svi ti frakcijski laseri, radiofrekvencije, ultrazvuci, struje itd? Sve te metode su jako dobre za prevenciju starenja te za vracanje mladjeg izgleda koze u situacijama gdje ne postoje velike problematike. Vodite racuna da se kod ovih metoda radi samo na epidermisu (povrsinskom sloju) te na dubljim slojevima gdje npr. sa neablativnim laserom mozemo djelovati na kolicinu kolagena i elastina te uciniti kozu nesto cvrscom i zategnutijom. Jasno je da ce se i u tom slucaju oziljci malo “ispeglati”,ali oni uvjek biti tamo.

Sto se tice prosirenih pora, tu je stvar dugacija. Prosirene pore nisu u uzem smislu rijeci oziljno tkivo vec dilatacija postojecih struktura. Radi se dakle o manjem problemu i cesto puta moguce ga je ublaziti (ne ukloniti) upotrebnom nekih od neinvazivnih metoda koje imaju zajednicko da djeluju termicki na kozu. To iz prostog razloga sto naglo zagrijavanje kontraira kolagenske spirale (nacinjene od proteina) te se struktura malo stisne. Kao kad stavimo meso na vrucu tavu. Naravno potrebno je vise seansi a najbolje rezultate u tom podrucuje daju neablativni frakcijski laseri ( ne vaporiziraju kozu). Sve u svemu , stara kirurska poslovica kaze, oziljak mozes skinuti samo manjim oziljkom, zato pazite na vasu kozu i ukoliko imate problema sa aknama , lijecite ih, nemojte cekati da same prodju jer bi ishod mogao biti trazenje po netu kako ih ukloniti sa nezadovojavajucim epilozima.

Pulsirajuće svijetlo – IPL

auralasers — Mon, 12 Jan 2015 12:02:47 +0000

Izvori pulsirajućeg svijetla visokog inteziteta ( IPL ) pojavili su se na tržištu 1998 godine kao rezultat kliničkih studija vođenih tijekom 80-tih i 90-tih godina. IPL je za razliku od lasera polikormatski (više boja), nekoherentan izvor svijetla čije valne duljine pokrivaju spektar od 390nm – 1200nm.

Dakle radi se o izvoru svijetla koji je po svojim temeljim karakteristikama potpuno suprotan laseru. IPL svoju primjenu prvenstveno nalazi u tretmanima većih površina obzirom da se često puta prelazi i 10cm2 spota. Indikacije za primjenu IPL su prvenstveno vezane za spektar vanih duljina koji su svakim bljeskom emitirane.

Poznavajući krivulje apsorpcije pojedinih kromofora proizvođači IPL uređaja obično nude filtre koji imaju ulogu limitirati spektar valnih duljina (boja) na one koje se bolje apsorbiraju obzirom na željeni tretman. Teoretski se IPL-om mogu tretirati površinske pigmentarne lezije (lentigo solari), površinske vaskularne lezije (teleangektazije lica, rozacea, coperoza ), epilacija te fotorejuvenacija lica. Naglasak je namjerno stavljen na teoretski jer poznavajući teroiju u selektivnoj fototermolizi ,jasno nam je da IPL kao svjetlosni izvoj nije toliko selektivan kao laser. Tako da u praksi uvelike ovisi o pravilnom odabiru pacijenta i velikom iskustvu operatera.

Konstruktivno IPL se sastoji od bljeskalice (slična fotografskoj) ispunjena plinom xenonom. Prolaskom električne struje kroz xnenon stvara se svijetlosni polikromatski nekoherentan bljesak. Prolaskom kroz različite filtre spektar biva sužen kako bi tretman bio usredotočen na jednu određenu aplikaciju.

Kod pojedinih proizvođača ugrađuje se kontrolna elektronika i senzori fototipa kako bi instrument bio što sigurniji i u neiskusnim rukama. Obzirom na sam proces stvaranja zraka te njihovu različitu energetsku gustoču (neke boje imaju višu energiju, neke druge nižu) kao i neselektivnost (široki spektar) jasno je da su IPL uređaji u mnogim aplikacijama manje učinkoviti nego laser, pogotovo kada se radi o selektivnoj ablaciji ili fotokoagulaciji. Područje gdje se IPL uspješno primjenjuje je svakako epilacija i fotorejuvenacija. Svakako zahvajujuči većim operativnim spotovima. No treba znati slijedeće. Da bi IPL uređaj bio učinkovit u tretmanima koji prelaze u dermatološku domenu, on mora imati potrebnu snagu te ono što je bitnije vrlo preciznu kontrolu snage kroz vrijeme. U praksi takvu su uređaji višestruko skupnji i od lasera ,a učinkovitost im je svakako manja.

U poslijednje vrijeme pojavilo se mnoštvo proizvođača pulsirajućeg svijetla na tržištu. Valja imati na umu da respektabilni proizvođači imaju sve certifikate (ISO normative i CE normative) za svoje uređaje pa to treba imati na umu pri kupnji. Loš IPL će napraviti samo neselektivnu opekotinu tkiva, pogotovo ukoliko je kontrola pulsa loše izvedena. Zato je potrebno puno pažnje pri odabiru instrumenta. Ukoliko su na prvom mjestu vaskularne lezije,a onda tek epilacija potrebno je odabrati IPL sa kontaktnim kristalom i vodenim hlađenjem. Takva kostrukcija omogućuje postizanje vrlo visokih razina enegije koje su potrebne na bi se kapilari koagulirali. Ukoliko kontaktna glava ima ugrađeno dodatno hlađenje kože, rezultat će se postići u većoj sigurnosti, no valja reći da će se gotovo uvijek dovesti stanje tkiva do lakše opekotine ukoliko moramo otkloniti kapilare promjera većeg od 0.1 mm. Razlog stoji u samoj činjenici da IPL nije selektivan monokromatski izvor svijetla kao laser, već polikromatski. Ono što IPL više klase omogućuje, je jedan širi vid fotorejuvenacije, ne samo na strukturalnoj komponenti kože već i na teksturalnoj (ektazije, pigmentarne lezije, masna koža itd), dakle sve ono što čini fotostarenje kože. To je ujedno i razlog zašto se ponekad preferira fotorejuvenacija sa IPL-om,a ne sa laserom. Jasno je da ukoliko postoji mogućnost rada sa više svjetlosnih izvora, imamo izbor oko najbolje kombinacije (npr. KTP i 808nm laser). Valja reći i to da je potrebno nekoliko seansi IPL-a da bi se postigao isti rezultat kao laserom pa i o tome valja voditi računa. Glede održavanja uređaja, potrebno je mijenjati bljeskalicu nakon određenog broja bljeska i to je podatak o kojem treba voditi računa. No i taj se podatak mora uzeti sa rezevom jer odnost cijene i performansi ovisi i o veličini zone koje mogu tretirati. Uređaji koji imaju vodeno hlađenje skloni su stvaranju kamenca te zahtijevaju dodatno održavanje nakon određenog perioda. Ali, kako je već rečeno učinkovitiji su nego oni sa zračnim hlađenjem. Kako tehnika napreduje nude se sve bolji uređaji sa stabilnijom emisijom, sustavom za aktivno hlađenje tkiva, senzorima fototipa itd. No, pravu razliku uvijek čini dobro educiran operater. Iz toga razloga potrebno je uvijek posvetiti dovljno vremena i pažnje na edukaciju. Vrlo dobro educiran operater moći će iz IPL-a izvući puno više nego loš operater sa laserom.

Kavitacija

auralasers — Mon, 12 Jan 2015 12:02:04 +0000

U posljednje vrijeme sve se više spominje kavitacija u domeni esteske medicine. Treba znati da kavitacija nije novost, već jedan od osnovnih fizikalnih fenomena koji su na bazi promjene agregatnih stanja fluida. Dakle jedan od fenomena jako dobro poznatih ih fluidodinamike. Da bi bilo jasnije možemo ilustrirati jedan primjer koji će pomoći svima da se taj pojam razjasni. Svi smo primjetili da voda koja se nalazi u loncu proključa nakon nekog vremena ukoliko lonac stavimo na izvor topline. Mnogi misle da voda proključa jer se zagrije, međutim , to nije potpuno točno. Voda proključa jer se tlak njenih para (vodena para) izjednači sa vanjskim okolnjim tlakom. Dokaz tome je ekspres lonac gdje ključanje dolazi na višoj temperaturi (oko 120C) te se hrana zato i brže sprema. Još jedan primjer je sustav hlađenja kod automobila. Obzirom da je sustav zatvorenog tipa voda može preći u plinovito stanje tek na znatnijim temperaturama (dakle ne na 100C). Razlog tome je upravo tlak u kojem se nalazi fluid. Dakle što je tlak viši, to će zapravo voda proključati na višoj temperaturi. Inverznim razmišljanjem može se zaključiti da sniženjem tlaka možemo izazvati ključanje vode (stvaranje mjehurića vodene pare) na puno nižim temperaturama (sobnoj temperaturi i niže). Ti fenomeni su dobro poznati u strojarstvu gdje se inžinjeri desetljećima bore protiv pojava mjehurića vodene pare na pokretnim mehaničkim dijelovima turbina, propelera, cijevi itd. Naime taj fenomen je zapravo štetan za medij jer ga korodira. Mjehurići pare mjenjajući svoj volumen lokalno razvijaju visoku temperaturu te nakon određenog vremena implodiraju razvijajuči uvjek lokalno frontu udarnog vala koji mehanički oštećuje medij (propeler, cijev itd) na kojem se javlja efekat.

Kako onda dolazi do stvaranja kavitacije u masnim tkivima? Danas postoje generatori kavitacije koji se koriste u medicini i estetici. Prvi uređaji tog tipa pojavili su se prije desetak godina i služili su u pre i post tretmanima liposukcije. Znamo već da do kavitiranja dolazi ukoliko se lokalno naglo smanji tlak fluida (naše tijelo je gotovo 80% voda). Smanjenje tlaka se može izazvati ultrazvučnim valom određenih karakteristika. Zvučni valovi se prolaskom kroz medij (voda, masno tkivo, kost, koža itd) ponaša poput opruge, postoje faze kompresije i faze ekspanzije.Upravo je tajna u fazi ekspanzije zvučnog vala. Kavitacija se javlja pri vrlo niskim frekvencijama i njen učinak opada sa povišenjem frekvencije. Tijekom faze ekspanzije zvučnog vala koji prolazi kroz naše tkivo razvija se u fluidima efekat kavitacije tj. počinju se stvarati mjehurići vodene pare (ne zraka). Ti mjehurići mjenjaju volumen obzirom na amplitudu i fazi zvučnog vala (u fazi kompresije postaju manji i temperatura lokalno raste na vrlo visoku razinu, dok u fazi ekspanzije zvučnog vala mjehurići rastu u volumenu i opada im specifična temperatura. U jednom trenutku kompresije mjehurići dostižu jednu kritičnu razinu te implodiraju stvarajući shock-wave udarnu frontu. Ukoliko se taj fenomen desi blizu membrane stanice adipocita može doći do njenog oštećenja. Može doći a i ne mora. Sve ovisi o tome koliko ima masnog tkiva, kakvi su adipociti, koliko ima intersticijalne vode, kakav je generator kavitacije (snaga, frekvencija itd). Obično dolazi do efekta “guljenja” membrane stanice koja na taj način lakše može ispustiti masne kiseline u intersticijlani prostor.Adipociti se dakle “izpušu”. Ostalo je na metabolizmu tijela da “preradi” te masne kiseline i izbaci. Ta količina je zapravo neznatna pa ne dolazi po podizanja razine triglicerida. Da nebi došlo do neželjnog oštećenja krvnih žila i ostalih struktura ultrazvučni val mora biti pod stalnom mikroporcesorskom kontrolom iako su korištene snage i frekvencije bezopasne. Učinak ultrazvučnog vala ovisi uvelike o frekvenciji titranja, formi generatora (transduktor), korištenoj snazi itd. Danas se transduktori izrađuju u planarnoj i konkavnoj formi i bolji generatori kavitacije obično imaju dva ili više kanala. Planarna konstrukcija omogućuje ravnomjerno odašiljanje vala čija apsorpcija ovisi o mediju kroz koji prolazi. Konkavni transduktor fokusira val kako bi koncentrirao kavitaciju u jednom određenom predjelu. Geometrijska forma transduktora (elipsa ili krug) daje određeni učinak u tkivu. Važno je napomenuti da se efekat kavitacije može inducirati i u rukama terapeuta ukoliko dođe u direktan kontakt sa manipulom. Zato je bolje ukoliko je forma i dizajn takav da omogućuje dobru izolaciju ruke i transduktora. Kavitacija kao takva biti će izraženija na nižim frekvencijama i sukladno fizikalnim zakonima efekat će se javiti u dubljim slojevima tkiva. Da bi se omogućio rad na različitim slojevima potrebno je imati mogućnost izmjene frekvencije titranja vala. Bolji uređaji imaju mogućnost odabira range-a frekvencija, no potrebno je znati da ultrazvučni transduktor vibrira zapravo na jednoj svojoj (centralnoj) frekvenciji tj. on je projektiran da ima maksimalni transfer snage na jednoj frekveniciji. Svako tjeranje da radi na drugoj frekvenciji mu zapravo skraćuje vijek trajanja. Današnji uređaji rade u range-u od 30Khz – 45Khz, dakle skoro u čujnom području. Prema tome, tijekom tretmana se može čuti “škripa” sonde što može biti neugodno. Tretmani tijela sa generatorima kavitacije završavaju sa linfnom drenažom kako bi se pospješilo izvacivanje generiranih toksina i masti.

Postoji još jedan važan efekat koji se javlja kao nuspojava prilikom tretmana kavitacije. Naime, primjećeno je tijekom više godišnjih studija da se manipuli (sonde) troše iako nije dolazilo do mehaničke abrazije istih. Hipotizira se da se usljed prolaska ultrazvučnog vala stvara i efekat sonoforeze na niskoj frekvenciji koja može biti potencijalno opasna jer omogućuje prolazak čestica metala u tkivo. Jasno je da su to minimalne količine ,no ostaje činjenica da se površina sondi troši. Zati neki proizvođači izrađuju sonde od posebnih legura koje su otporne na taj efekat.

Radiofrekvencija

auralasers — Mon, 12 Jan 2015 12:01:17 +0000

Elektromagnetski valovi frekventnog raspona od 200Khz do 10Gz spadaju u

spektar radiofrekventnih valova. Radiovalovi mogu imati razne učinke

prolaskom kroz ljudsko tkivo. Ovisno o frekvenciji i snazi te načinu na koji se RV

prenose kroz tkivo, razlikujemo monopolarnu i multipolarnu RF niže ili više

frekvencije. Ono što je bitno znati je da monopolarna RF dublje prodire kroz

tkivo obzirom da je pacijent u kontaktu sa jednom elektrodom dok se sa

drugom tretira dok je multipolarna sigurnija ,ali isto tako prodire manje. Također

što je frekvencija niža to je prodiranje dublje u skladu sa teorijom o titrajima

različitih oblika energije. Prolaskom RV kroz tkivo javlja se Joule efekt tj. generira

se toplina. Slično kao kod apsorpcije laserske zrake u odreñene kromofore sa

razlikom što kod RF nema afiniteta prema pigmentima tako da se može koristiti

na svim fototipovima i u svim djelovima godine. Dubinsko zagrijavanje kontraira

kolagenska vlakna te se tako koža zateže, pospješuje se mikrocirkilacija, stvaraju

se radikali kao singularni kisik koji ispiru stari kolagen i elastin te pospješuju

stvaranje novog. RF se danas najviše koristi kod strukturalnih problema tkiva kao

što su bore, proširene pore, difuzna lipodistrofija (celulit), lokalizirana masnoća.

Najčešća pitanja vezana za epilaciju laserom/IPL-om

auralasers — Mon, 12 Jan 2015 12:00:32 +0000

1. P: Dali je epiiacija trajna?

O: Ne, epilacija bilo kojommetodom ne može permanentno ukloniti neželjene dlačice

2. P: Koliko tretmana je potrebno provesti?

O: Uveliko ovisi o tipologiji kođe, dlake, vrsi uređaja i spretnosti operatera. U svakom slučaju minimalno 3-4 tretmana

3. P: Nakon serije tretmana koliko vremena dlačice neće rasti?

O: U principu uvjek će neke dlačice rasti. Može se reći da sa dobrim uređajem i znanjem, moguće je postići permanetnu redukciju dlakavosti (80%) na period od par mjeseci. Nakon toga treba povremeno održavati

4. P: Zašto su potrebni tretmani održavanja?

O: Zato jer se naša koža konstantno obnavlja a sa njom i dlačice

5. P: Dali je takav tip epliacije štetan?

O: Ne, pošto svijetlo nije ionizirajuče zračenje, ne može izazvati maligne bolesti

6. P:Dali se mogu tretirati trudnice?

O: Trudnice se apriori ne tretiraju nikad, i to ne radi interakcije svijetla sa organiznom već iz legalnih razloga

7. P: Dali se tretmani mogu izvoditi u o periodu menstruacije?

O: Da

8. P: Dali je tretman bolan

O: Relativno je bolan, obzirom na tip kože i dlake,ali to ovisi o percepciji boli. U svakom slučaju do bola dolazi samo u trenutku emisje koja traje tisuciti dio sekunde.

9. P: Dali su moguće nuspojave?

O: Da, moguće su i dokumentirane su. Najčešće nuspojave mogu biti pigmentacije, opekotine, alergijske reakcije. Zato se i prvi tretman izvodi sa posebnom pažnjom. Dobar operater ima manje od 1% takvih slučajeva.

10. P: Dali se može izvoditi “brazilska epilacija”?

O: Sa posebnom pažnjom,da

11. P: Kakva je njega nakon tretmana?

O: Koža je nakon tretmana crvena i lagano upaljena. Potrebno ju je njegovati sa kremama na bazi aloe ili bephantenom

12. P: Koliko dugo traje crvenilo?

O: Obicno se istrosi unutar 24 sata

13. P:Dali se može koža prekriti puderom

O: Da

14. P: Napravila sam tretman ,ali mi dlake ne ispadaju

O: Dlake ispadaju nakon 10-15 dana u prosjeku, ako se to ne desi ,tretman nije dobro spoveden (snaga, aparat, znanje..)

15. P: Dali su laser i IPL isto?

O: Ne, no sa dobrim IPL-om može se postići isti efekat

16. P: Svako koliko se rade tretmani?

O: Svaka 4-6 tjedna

17. P: Dali se mogu tretirati i muškarci?

O: Da

18. P: Dali se mogu tretirati pazusi?

O: Da

19. P: Kako treba doći na tretman?

O: Prvi put bolje neobrijani, iduće pute obrijane kože

20. P: Dali se tijekom u periodu epiliranja smije koristiti i druge sisteme epliacije (vosak, šećerna pasta itd)

O: Ne, za epliaciju laserom /IPL-om potrebno je da je dlaka u dlačnom kanalu, zato se nesmije tijekom cijelog perioda čupati dlake

Najčešća pitanja vezana za radiofrekevenciju

auralasers — Mon, 12 Jan 2015 11:59:42 +0000

1. P: Kako radi radiofrekvencija?

O: Globano se može reći da dolzi do dubinskog naglog zagrijavanja tkiva

2. P: Dali je tretman bolan?

O: U principu nije iako da bi bio učinkovit treba dovesti temperaturu na visoku razinu, skoro do opekotine

3. P: Dali se može tretirati lice i tijelo

O: Da,ali ovisi o aparatu i veličini njegove sonde

4. P: Kako se provodi tretman?

O: Tratman je u biti lagana masaža sa sondom u kontaktu sa kožom preko posebne provodljive kreme

5. P: Koliko traje tretman?

O: Tretman lica traje 20 min, a za tijelo ovisi o veličini zone

6. P: Sta je bolje za celulit kavitacija ili radiofrekvencija?

O: Sigurno radiofrekvencija. Kavitacija je metoda za dublje slojeve masti,a celulit nije u užem smislu mast već fibroza vezivnog tkiva

7. P: Dali je tretman opasan radi zračenja

O: Ne

8. P: Dali se mogu tretirati trudnice?

O: Ne

9. P: Dali se mogu tretirati žene nakon poroda ?

O: Da, čak je i poželjno da bi se koža prije nategla. Što se tiče stvaranje majčinskog mlijeka ,nije dokazana ikakva interakcija

10. P: Koliko je tretmana potrebno ?

O: Ovisi o problematici koju želimo tretirati. Obično 5-10 i onda idu tretmani održavanja

11. P: Svako koliko se smiju raditi tretmani?

O: Sa kozmetološkim uredjajma 2-3 puta tjedno, pa kasnije 2-3 mjesecno

12. P: Dali se može raditi 5 tretmana dnevno

O: Da,ali nema učinka

13. P: Dali postoje nuspojave?

O: Nuspojave su svedene na moguću opekotinu

14. P: Čula sam da se nesmjem izlagati suncu dok idem na tretmane radiofrekvencije

O: To vrijedi za laser/IPL,a ne za radiofrekvenciju

15. P: Dali se tretmani mogu kombinirati za još nekim tretmanom?

O: Da

16. P: Dali se može raditi kavitacija i radiofrekvencija isti dan

O: Da,prije kavitacija pa onda radiofrekvencija

Najčešća pitanja vezana za kavitaciju

auralasers — Mon, 12 Jan 2015 11:59:01 +0000

1. P: Dali je kavitacija tretman mršavljenja?

O: Ne, radi se o tretmanu za skidanje lokalizirane masnoće

2. P: Dali je tretman opasan obzirom da razbija masne stanice?

O: Razbijanje masnih stanica je lažni mit. Masne stanice se ne razbijaju. Samim time nema povećanja triglicerida u krvi te jetra ne stradava. Dakle tretmanu nisu opsani.

3. P: Šta se dešava sa masti?

O: Efekat kavitiranja vode izmedju masnih stanica izaziva njihove brže pražnjenje, tj. jedan mali dio masnih kiselina izlazi vani. Dakle adipociti (masne stanice) se malo izpušu

4. P: Koliko je potrebno vremena da se ti efekti vide?

O: Za metaboličke procese potrebni su tjedni

5. P: Napravila sam tretman i izgubila 3 cm obujma,ali sutradan sam bila ista. Kako to?

O: Pošto se kavitiranjem izaziva stvaranje mjehurića vodene pare i uglavnom je voda ta koja toksine prebacije u limfu,a nakon tretmana se radi linfna drenaža, radilo se od 3 cm vode a ne masti.

6. P: Koliko je tretmana potrebno?

O: Ovisi jako o morfologiji tijela i o kolicini vode u tkivima. Tijekom tretiranja potrebno je piti velike količine vode. U principu se izvodi 10-15 tretmana i onda idu tretmani održavanja

7. P: Dali se kavitacija može raditi 5 puta dnevno?

O: Da,ali nema smisla

8. P: Koji su intervali tretiranja?

O: U početku 2-3 tjedno. Kasnije 2-3 mjesečno

9. P: Zašto su potrebni tretmani održavanja?

O: Zato da se održava ono što se postglo

10. P: Dali se može tretirati abdomen?

O: Da,ali sa paznjom, obzirom da je šuplji dolazi do reflesije ultrazvuka o organe. POstoje tehnike kako se izvodi tretman abdomena

11.P: Dali se smiju tretirati trudnice?

O: Ne

12. P: Dali postoje nuspojave?

O: U biti ne ukoliko se ne pretjeruje

13. P: Dali postoje zone tijela koje se nesmiju tretirati ?

O: Da, vrat, lice, izuzetno mršavi dijelovi gdje postoji krskavica (koljena, kralježnica itd)

14. P: Dali je kavitator opasan za operatera?

O: Ne.

Strije i laser/IPL/radiofrekvencija

auralasers — Mon, 12 Jan 2015 11:58:19 +0000

Strija kao takva nastaje usljed hormonalne neravnoteže. Rsdi toga se gubi elastičnost kože te ona “puca”. Dakle nije u pitanju nagla promjena volumena ili mršavljene ili sl. Tretirati strije je u principu vrlo teško i svodi se na to da ili se ima rezultata ili ga uopće nema. Naime problem je u tome što je strija pukotina u samom vezivnom tkivu i da bi se reparirala protrebno ju je u principu zašiti. To je jedina prava metoda. Sve ostalo je ublažavanje same strije. Ovo vrijedi za stare strije. Dok za one sviježe, upaljene, crvene, stvari su potpuno drugačije. Tu itekako laser ili dobar IPL može pomoći,pa u zadnje vrijeme i radiofrekvencija. Potrebno je kožu dobro “skuhati” i reparativni procesi će ispraviti i striju. Dok starih strija nema kapilarnosti pa je nemoguće djelovati fotokemijski ili termokemijski na samu strukturu jer je u biti “mrtva”. Zato cure, ako vam se strije pojave ,reagirajte dok su jos crvene.

Problem ožiljka i dali se stvarno laserom mogu riješiti

auralasers — Mon, 12 Jan 2015 11:57:42 +0000

Često pitanje koje mi se postavljalo na raznim forumima bilo je vezano za ožiljke i njihovo tretiranje laserom ili slično. U biti treba razlučiti nekoliko elementa.

1. O kakvom se ožiljku radi (rupice od akni ili rez od šivanja)

2. O kakvoj je koži riječ (sklona dobrom ili lošem cijeljenju)

3. O kojoj zoni tijela se radi

4. O kakvom je fototipu riječ (svijela put ili tamna)

5. O kakvim je očekivanjima riječ

U globalu, kaže s pravom da se ožiljak može ukloniti samo manjim ožiljkom. I to je donekle točno. Ako govorimo o rupicama od akni, u tom se slučaju može optirati za višestruke kombinirane metode koje bi trebale izvršiti abraziju kože. Može se kombinirati laserska dermoabrazija, radiofrekvencija (koja će malo zategnuti i stisnuti kožu) te kem. peeling. Sve ove metode se moraju izvoditi kod liečnika (kirurga). Metode koje su pristupačne u kozmetičkom salonu ublažiti će ožiljke ,ali ih neće ukloniti. Koža će postati glađa i ljepša ,medjutim rupa će i dalje biti rupa. Čak i kod kirurga ,potrebno je višestruko tretiranje da bi se postigao zadovoljavajući efekt. Zato pazite, sve ono što napravite na licu, ostaje zauvjek. Kad smo kod samih tretmana, treba znati isto da najbolji tretmani zahtjevaju dug postoperativni tijek (6-12mjeseci) gdje se praktički nesmje izlaziti vani. Oni blagi, par dana,ali isto tako efekat je proporcijonalan. Kod sviježijih crvenih ožiljka puno se može učiniti sa laserom ili dobrim IPL-om na polju mekoće i boje samog ožiljka dok kod starih je to puno teže.Zato treba reagirati na vrijeme. Vrlo popularna mikrodermoabrazija neće ukoliniti ožiljak,ali će ga “izpolirati” i učiti manje vidljivim. I to kad govorimo i klasicnom ožiljku od šivanja. Njega je lakše tretirati jer je u pravilu iznad kože. Kod udubina stvar se bitno mjenja.